4 problema u ljubavi koja svoj korijen vuku još iz djetinjstva

Strah od napuštanja ili drugih problema vezanosti mogu proizići iz osjećaja gubitka proživljenog u dječjoj dobi – primjerice zbog razvoda roditelja, smrti roditelja, ali i iz maltretiranja ili emocionalnog zanemarivanja.

Longitudinalne studije dokazale su da djetetova nesposobnost za održavanje zdravih odnosa može biti značajno oslabljena zbog nesigurne vezanosti za primarnog njegovatelja tijekom njegova ranog razvoja, piše Big Think.

Ako su to uobičajeni problemi u vezi koji mogu biti ukorijenjeni u iskustvima iz djetinjstva, mi kao odrasli možemo prekinuti ciklus.

1. Strah od napuštanja

– Snažna iskustva mogu promijeniti funkcioniranje mozga odrasle osobe, ali kod djece, traumatični događaji mogu promijeniti čitav okvir njihovog mozga – kaže dr. Bruce Perry, stariji suradnik Akademije za dječje traume.

Razvoj mozga, zapravo je proces stvaranja, jačanja i odbacivanja veza među neuronima s kojima smo rođeni.

Te se veze nazivaju sinapse i oni organiziraju mozak formirajući neuronske putove koji povezuju različite dijelove mozga koji upravljaju svim onim što radimo.

Rast svake regije mozga uvelike ovisi o primanju stimulacije za to područje – mislite o tome kao o mišiću koji treba vježbati kako bi bio snažan i bio koristan. Ostavite li ovaj mišić bez nadzora, ne dajući mu pokreta i snage, na kraju će ga dovesti do atrofije, što će ga odvratiti za pravilno funkcioniranje cijelog vašeg tijela. Tako djeluje napuštanje, a i maltretiranje. Da biste riješili to pitanje u svojoj vezi, radite na vježbanju tog ‘mišića vezanosti', dopuštajući sebi da postanete ranjiviji i otvoreniji sa svojim partnerom.

2. Nemogućnost obvezivanja partneru

Studija Winstona i Chicota iz 2016. godine nudi dokaz teoriji da roditeljska nedosljednost i nedostatak ljubavi mogu dovesti do dugoročnih problema s mentalnim zdravljem, kao i do smanjenja ukupnog potencijala i sreće kasnije u životu.

Ljudski mozak se sastoji od preko 100 milijardi moždanih stanica koje se povezuju s preko 7000 drugih moždanih stanica – to je izuzetno složen sustav. I još – u dobi od 3 godine dječji mozak je dostigao više od 90 posto svoje odrasle veličine.

Iskustva koja beba ima u prve tri godine života postavili su tlo kako će im mozak biti ‘posložen' u odrasloj dobi. Iako su promjene moguće, odnos koji dijete ima s roditeljima ili skrbnicima u najranijoj dobi izuzetno je važan.

Studije dokazuju da djetetova nesposobnost uspostavljanja i održavanja zdravih odnosa tijekom života može biti značajno oslabljena ako se nesigurno veže za primarnog njegovatelja tijekom njegovih ranih razvojnih godina.

Da biste riješili ovaj uobičajeni problem odnosa, razmislite o tome kako vidite privrženost, predanost i odanost u vezama – postoji dobra šansa da ste već vrlo predani svom partneru, ali jednostavno se bojite ‘etiketa'.

3. ‘Uzimanje sebi za pravo'

Definirano  kao nerealno, nesmetano ili neprimjereno očekivanje povoljnih životnih uvjeta i tretmana od strane drugih, može također biti odraz iskustva iz djetinjstva.  Popraviti ovo pitanje u vezi može biti prilično teško, jer je pravo po sebi sebična kvaliteta.

Dva su osnovna razloga zbog kojih ljudi traže ‘prevelika prava za sebe' u odnosima – ili je to nadoknađivanje za ono što nisu imali u djetinjstvu, ili pak uobičajeno očekivanje jer su navikli uvijek dobivati što žele.

4. Osjećaj manje vrijednosti

Postoje četiri različite vrste roditeljskih stilova koji mogu dovesti do toga da se dijete osjeća bezvrijedno. Prvi su autoritarni roditelji koji žele da njihova djeca slijede pravila, ali imaju vrlo malo vremena ili sklonosti da osluškuju djetetove osjećaje ili potrebe.

Drugi su permisivni roditelji, koji imaju vrlo ležeran stav o odgajanju djece, ali mogu biti previše opušteni što djeci može dopustiti da rade ono što žele i ‘sami se brinu za sebe'. To može dovesti do toga da se djeca osjećaju kao da ‘nisu dostojna vremena roditelja', a u budućnosti će se možda osjećati nedostojnim i vremena svog romantičnog partnera.

Narcisoidni roditelji osjećaju da se svijet, pa i njihova djeca, vrte oko njih, postavljajući vlastite potrebe i želje iznad potreba svoje djece. Odrasli koje su odgajali narcisoidni roditelji mogu dopuštati partneru da svojim potrebama zasjeni njihovi, osjećajući se kao da nisu dostojni zadovoljstva vlastitih potreba.

Roditelji perfekcionisti uvijek vjeruju kako njihova djeca mogu biti bolja,  što može dovesti do toga da njihovo dijete vjeruje da je neadekvatno čak i nakon što postigne nešto dobro. Odrasli koji su odgajali perfekcionistički roditelji također mogu vjerovati da nikad nisu ‘dovoljni' za svoje partnere, postavljajući se na niži nivo, što uzrokuje neravnotežu u njihovoj vezi.

Bavljenje s tim problemima često uključuje terapiju, programe samopomoći i puno vremena za liječenje i dotjerivanje mozga u načinu na koji vidite sebe.

Zanima vas ova tema? Onda pročitajte i ovaj članak: ŽIVJELA JE U STANJU KONSTANTE ‘NAPALJENOSTI', A SEKS NEMOGUĆ

POGLEDAJTE VIDEO #ZAJEDNO24SATA – Suzana Mančić, bivša loto djevojka:

(24sata.hr)