Mare Milin: Dobra oprema ne snima sama, treba imati oko

Zanima vas ova tema? Onda pročitajte i ovaj članak: Ovaj par toliko voli H. Pottera da se oblače u likove iz njega

Cilj natječaja “Volim svoju županiju” je ljubitelje fotografije potaknuti da kroz objektive svojih fotoaparata zabilježe ono najbolje od županija u kojima žive. Sada se radi o bazi nekoliko tisuća predivnih fotografija, a cijeli postav izložbe najboljih fotografija iz 2018. godine doniran je jednoj ustanovi – Poliklinici Opće bolnici Zadar.

S obzirom na preporučenu izolaciju zbog borbe protiv korona virusa, Hrvatska zajednica županija poziva sve amaterske i profesionalne ljubitelje fotografije da se pridržavaju propisanih mjera, te ujedno pregledaju i postojeće fotogalerije te do 15. svibnja prijave najbolje fotografije na internetskoj adresi https://www.volimzup.hr/ kako bi u ovo teško vrijeme Internet preplavili lijepim fotografijama naših županija.

– Možete prijaviti mnogo toga: tipično obilježje županije u kojoj je fotografija snimljena; nešto s grbova dotičnih županija (na primjer); nešto što vas u vašoj županiji ostavlja bez daha; nešto što u vašoj županiji volite; ljepota prirode, gradska veduta, prirodni fenomen; nešto živo, neka osoba, ili neka životinja uklopljena u prirodu ili grad… mnogo toga, ali trebalo bi imati poruku: volim svoju županiju – ističe Mare Milin, predsjednica žirija koji bira fotografije i jedna od najvećih fotografskih autoriteta na našem području.

Priroda je za nju divna, nepresušna, inspirativna te vlastita lutanja po prirodi naziva čišćenjem duše. Dobru scenu možemo planirati danima, ili se ona može desiti slučajno, usput, u sekundi.

– Naime, prirodu možemo snimati mukotrpno, danima, računajući na točno određeno doba dana, položaj sunca, mjeseca i zvijezda, doba godine, kut snimanja, kvalitetu opreme, te razna umjetničko tehnička svojstva fotografiranja… ali i tako da snimimo snap shot (naizgled nehajan snimak “na brzinu”). To su dvije krajnosti. Ukoliko fotografija “diše, govori nešto, živi”, te ima karakter i atmosferu, nakon što motivu oduzmeš treću dimenziju, tada je to to – komentira fotografkinja.

Puno toga ovisi, ističe, i o tome kakva očekivanja imamo te što od prirode točno očekujemo. Jednom je, otkriva, posudila svoj aparat čovjeku koji je mislio da profesionalna oprema sama snima sve.

– Ne, to nije tako, već naprotiv. Idiot kamera se ne zove tako bez razloga. Čovjek je imao prevelika očekivanja i mislio da mu razvikan model aparata, a bez ikakvog truda, može servirati 99% očekivanja. Ne. Ja nikad ne očekujem ništa, odem, pa što bude, ako uopće bude, ponekad i s kamerom iz prošlog desetljeća (digitalna prethistorija, koliko brzo te stvari zastarijevaju), ili s kamerom od 200 kuna, iz desetljeća prije toga, koju zovem “plastik fantastik”, i svaki put se vratim s nečim, makar snimila to nešto kroz prozor jurećeg autobusa, u zadnji čas i bez ikakvog promišljanja. Sve je stvar talenta, gledanja, te viđenja stvari. Gledati i vidjeti nije isto, to treba znati razlikovati. A kad jednom ugledaš, treba to znati prenijeti iz treće u drugu dimenziju – objašnjava predsjednica žirija.

Svjetlost je ključna za fotografiju, no sve je stvar impresije i trenutka.

– Svjetlo za fotografiju prirode, ne postoji. Sve je stvar impresije. Ponekad te impresionira zora, ponekad sumrak, podne, noć, zlatni sat netom prije zalaska sunca. Sve ovisi i sve je stvar viđenja, a potom i uobličavanja prizora. Ja sam spontana osoba, a kako sam iskrena kao čovjek, takav sam i fotograf, nadahnjujem se trenutkom, a ne garantiranom i osiguranom situacijom. Izađite s aparatom kad god vam padne na pamet i probajte. Možda nađete svoj modus za svoj izričaj pokušavajući. Ja sam 25 godina “kuhala” u sebi ovo što sad pišem. Toliko sam pokušavala, a još uvijek pokušavam, tražim i eksperimentiram. Fotografija je svemir za sebe – priča Milin.

Za sve koji misle da za dobru fotografiju trebaju imati super opremu – u krivu su. Naime, dobru je fotografiju moguće snimiti i pametnim telefonom, no neke stvari nisu iste kao kod profi opreme.

– Osim smartphonea, kojime možete snimiti dobar kadar, možete koristiti i komadić filma i kutiju za šibice – to je takozvana camera obscura. Ali treba znati, odnosno osjetiti kako se fotografira. Vlasnik foto aparata, ma koliko glamurozan ili neglamurozan (foto aparat) bio, nije ujedno uvijek i fotograf. I mobitel je dobar, ako imate dobro viđenje stvari, potom dobru ideju, i znate je snimiti – savjetuje Mare.

Međutim, jedno treba uvijek imati na umu, mobitel nije profesionalni foto aparat, što god govorile reklame.

– Cijena od 5000 do 10000 kn za neki bolji mobitel je barem 1/10 cijene stvarno vrhunske kamere, bez objektiva (mali do srednji format). Tehničke mogućnosti mobitela, optika, kvaliteta spremljene slike i puno toga nisu na razini profesionalnih foto aparata. Šteta je kad snimiš stvarno dobru fotografiju bilo čega/koga, gledaš je danima na ekrančićima, ego ti raste, a onda doživiš da se raspada (i fotografija i ego) kada fotografiju daš razvući u neki veliki, lijepi print i staviti je na zid – tumači Milin.

O radovima za ovaj natječaj ističe da ih po pravilniku, svaka županija ima na koncu jedan rad. No, ponekad se desi da je previše dobrih radova, stoga članovi žirija imaju poseban sistem.

– Kriterij koji je samo moj je da, ako mi oko i srce zaigraju kad vidim neku fotografiju, ta prolazi, ako se to ne desi – ništa. Kad se skupi jedan veći broj fotografija koje su prošle uže sito i rešeto, a obično ih bude i previše, tada glasamo pomoću excel tablica  (5 nas je u žiriju) i tada znamo tko je pobjednik po pojedinačnim županijama, a onda od tih pobjednika biramo 1., 2., i 3. mjesto natječaja. Ako se desi stanje izjednačenja po bodovima, ja kao šefica žirija odlučujem tko ima kvalitetniji rad. Nema lobiranja, bilo kakav pokušaj znači trenutnu diskvalifikaciju. Watermark kao oznaka “profesionalizma” također ne prolazi. Nitko fotografiju neće zloupotrijebiti, ne trebate je označavati – otkriva Mare.

– Pisala sam o dijelu natječaja koji se odnosi na moje prosuđivanje. Drugi dio, s kojim nemam baš nikakve veze, odvija se preko društvene mreže Facebook. Ovim putem vas sa strane pozivam, neka najbolji rad pobijedi, nemojte lobirati i kupovati glasove na društvenim mrežama. Poštenije i slađe, u slučaju pobjede –  priča fotografkinja.

Što se tiče literature o dobroj fotografiji, Mare Milin predlaže “Foto priručnik” iz 70-ih, autor je John Hedgecoe.

– Predlažem da, ako stvarno želite naučiti fotografirati, osim literature, da upišete kvalitetan foto tečaj, odete na radionice ili se zarazite fotografijom do kraja i ne ispuštajte aparat iz ruku. Poštujte fotografiju kao medij i kao zanat. Volite ju.  
I vježbom do savršenstva – zaključuje poznata fotografkinja.

Zanima vas ova tema? Onda pročitajte i ovaj članak: Ovaj par toliko voli H. Pottera da se oblače u likove iz njega

POGLEDAJTE VIDEO Ivan Đikić: #ZAJEDNO24SATA

 

(24sata.hr)